Lozinka

Sjedoh da ti napisem nesto i skontah da sam zaboravio lozinku. Pokusah sve moguce kombinacije ukljucujuci sifru fotokopirke sa posla i lozinku iz videoteke koju su zatvorili prije dvije godine, ubili ih torrenti i piraterija, ali skrecem sa teme. Ima opcija da ti posalju novu lozinku, samo kad bi znao koji praistoriski email sam koristio…

Nastavi čitanje →

O tome ću misliti sutra ili bar poslije…

Imam pun k… posla. Progrickao sam još jedan odmor i jutros skontao da imam tonu posla koji treba završiti do sutra. Nekada sam najbolje funkcionisao pod pritiskom. Sad slabo funkcionišem ikada. I tako u duhu pravog kampanjca, napravim kafu, kao srknem je na brzinu, pa pravac na posao. Pa onda reko’ da nešto napišem, nisam…

Nastavi čitanje →

Zene vozaci

Htjedoh ovaj post napisati jos prije mjesec dana. Sto ti sad pisem, kad nema potrebe? Navika, valjda! Ucio prijateljicu da vozi auto, em se iznervirah sto moram sjedati u auto, a mogo sam ko covjek, motorom. Em mi izora gume o bankine i trotoare, sreca pa su prijatelji vazniji od automobila. (Da mi je ogrebala…

Nastavi čitanje →

Tunel

Vozim, neki dan, na časove klavira, kroz onaj tunel što su napravili da životinje mogu prelaziti cestu. Brinu se za životinje više neg’ za ljude. “Žao mi konja”, što bi rek’o … Taj mi tunel k’o metafora za život, samo nema svjetla na kraju. Nego, vozim kroz tunel i razmišljam: “Samo ga spucaš u zid…

Nastavi čitanje →

Rani Mraz

 Upravo pročitah “scenario” mog omiljenog kant-autora. Kao i njegove “pesme” dotakne me i ono što se poklapa i ono što veze sa mojim iskustvima nema. Jedino je nekada teško uvračati šta je šta. U jednom momentu, kao u pjesmi, jedan od karaktera, stari alas, priča o nikad prežaljenoj, nisu joj dali, za njega, udali je…

Nastavi čitanje →